Posts Tagged ‘župsko’

Pandišanj 2 

Potaknuta divnom božićnom čestitkom udruge Deša, na kojoj se nalazi ričeta slastičarne Pupica za primorski pandišpanj, posegla sam u babinu bilježnicu za župskim… U Župi je pandišpanj slastica koja se smatrala kultnom, kako nekada, pa tako i do današnjih dana. Svaka festa, vjenčanje, krštenje, svetac nije mogao proći bez fijelice ove divne jednostavne torte. Dragi moji čitatelji bloga i članovi facebook grupe upravo ovom krasoticom vam želim čestitati blagdane i zahvaliti vam što me pratite. Nazdravlje vam bilo novo ljeto!

Sastojci:

  • 10 domaćih jaja iz ekouzgoja
  • 10 ožica cukara
  • 8 ožica brašna
  • korica jednog neprskanog lemuna ili naranče po želji
  • kupica ruma ili prošeka
  • malo cukara u prahu za posipanje

Pandišanj

Priprema:

Najprije izvadite jaja iz frižidera i sve ostale sastojke da se ugriju na sobnu temperaturu. Nakon uru-dvije kad su se jaja ugrijala, u posudu stavite jaja i cukar. u babinoj ričeti piše da trebate batiti žicom, međutim, ja sam se prilagodila suvremenoj tehnologiji. Pošto ćete morati jako dugo batiti, bilo bi dobro da imate samostojeći mikser, tako da on sam vrti dok vi pripremate ostalo. Jaja i cukar batite na najvećoj brzini barem petnaest minuta, tako da pobijele i stvori se kompaktna gusta, a ipak glatka smjesa. Sad dodajte koricu i rum, malo još miješajte i smanjite brzinu na najmanju. Dodajte ožicu po ožicu prosijanog brašna.

Kalup od 26 cm lagano namastite maslom i obložite papirom za pečenje (i dno i obruč). Ulijte lagano ubaćeno tijesto. Pecite na 150-160°C oko uru robe jer se mora više sušiti nego peći. Nikako ne otvarajte peć. Kad je gotovo, ugasite špaher, ne otvarajte vrata i ostavite pandišpanj da se ohladi. Kad se prohladio, prebacite ga na pjat za serviranje i pospite cukarom u prahu.

Pandišanj 1

U slast!

 Župske domaće kobasice-001

Tradicionalne župske domaće kobasice zaslužuju posebno izdanje bloga posvećeno samo njima. Otkako sam se udala u Župu, slušam priče o domaćim župskim kobasicama, koje je baba moga muža spravljala svake zime, o kobasicama koje je moj muž dobivao na Petrači za marendu, kad bi završila misa u crkvi za Božić, gdje je on kao dječak svirao tamburice, i kasnije kao kolendar dobivao na Badnju večer… Postavila sam sebi za cilj, napravit ću i ja te župske domaće kobasice, pa kud puklo. I tako, nakon uspješne potrage za babinim receptom, predstavljam vam župske domaće kobasice, koje su već na dimu i još samo moraju proći degustaciju, pa da vidimo jesam li prava župska nevjesta.

Potrebno je:

  • svinjsko meso (okrajci od prasca, pleće, vratina) s otprilike 30% bijelog larda na ukupnu masu
  • stonska krupna sol
  • kikara bijelog vina
  • glavica domaćeg česna
  • sitna morska sol
  • svježe mljeveni papar
  • svinjska crijeva

Priprema:

Meso izrezati na sitne komadiće i navečer dobro posoliti krupnom stonskom solju. Dobro izmiješati rukama i staviti na trpezu te meso rastrijeti u jednom sloju da se suši do sutra.

Također, navečer stući cijelu glavicu česna batom za meso (ne treba je čistiti), zamotati u gazu i pokišati u kikari bijelog vina da pusti aromu do sutra.

Sutri dan iza podne u veću posudu stavljati postupno meso s trpeze, soliti ga sitnom soli i popapriti svježe mljevenim paprom, zalijevati postupno bijelim vinom u koje ste natiještili česan, a  bacili sadržaj gaze. Tako sve dok cijelu količinu mesa ne začinite. Dobro izmiješati rukama.

Pripremiti makinu za meso sa špijerlicom za kobasice, svinjska crijeva. Crijevo najprije napušite, a zatim nađenite na špijerlicu (ako bude suho i zapinjalo, malo poškropite bijelim vinom). Vrh crijeva zavežite u grop, nađenite mesom. Krajeve kobasice zavežite špagom.

Kobasice stavite na konop ili štap da se do sutra ocijede i tek ih onda stavite na dim. Prije nego što ih stavite na štap za sušenje na dimu, stavite duži konop za koji ćete ih objesiti, tako da od štapa ne poprime boju i oblik.

Sušite ih na dimu nekoliko dana, a najduže setemanu, ako su vam za kuhanje. Kobasice možete zalediti i u njima uživati do ljeta.

U slast!

This slideshow requires JavaScript.

rozata

Vjerovali ili ne ovo je tek druga rozata koju sam napravila u životu. Naime, pošto moj muž tek odnedavno uživa u savršenstvu ove jednostavne slastice, dobila sam zeleno svjetlo da je i ja mogu doma napraviti.

Ja je činim na tradicionalan način, samo što je ne kuham, nego je pečem u banja mariji. To izgleda ovako:

Sastojci:

  • 1 l mlijeka
  • 8 ožica cukara
  • 10 jaja
  • vanilin cukar
  • čep rozulina
  • 5-6 ožica cukara za karamel

Priprema:

Prokuhajte cukar u mlijeku i ohladite.

U teći u kojoj ćete peći rozatu na laganoj vatri karamelizirajte cukar, okrećući je na sve strane. Kad je cukar počeo po krajevima dobivati boju karamela, okrećite teću da se cijeli rastopi i dobije boju, zatim pažljivo njime, okrećući tećom, obložite sve strane. Ostavite da se ohladi i počne pucketati. Nikako nemojte koristiti kalup za torte jer će sve iscuriti,  ja sam prvi put koristila vatrostalnu zdjelu, a sad jednu staru teću koju možete staviti peći.

Dok se mlijeko i karamel hlade, izmiksajte jaja s vanilin cukrom, na najnižoj brzini. Pažljivo dodajte ohlađeno mlijeko u jaja, pazeći da se ne napravi pjena.

U teću s karamelom ulijte čep rozulina i okrećući prelijte preko karamela.

Pažljivo preko cjedila (da vam se ne učinu mjehurići i rupice) ulijte smjesu od jaja i mlijeka u teću. Teću pokrijte alu folijom i stavite u drugu dublju posudu (pleh) u koju ste ulili vruću vodu do visine 2/3 teće.

Pecite na srednjoj gradelati ugrijane pećnice na 180°C oko uru i kvarat, uru i po. Može vam izgledati još živa, ali tako mora biti, ništa ne brinite.

Nakon pečenja ostavite da se rozata dobro ohladi, a zatim je stavite u frižider preko noći.

Prije posluživanja na teću s rozatom stavite plitki pjat za posluživanje i brzo okrenite.

Rozata će skliznuti na pjat i prelit će se ukusnim karamelom.

Također, možete praviti i manju količinu od pola litre mlijeka, 6 jaja i 5-6 ožica cukara, ako želite možete dodati i koricu lemuna, ali ako dodajete rozulin, nema potrebe. Ako želite rozatu kuhati, sve je isto u postupku pripreme, samo teću s rozatom stavite u dublju teću napunjenu vrućom vodom i kuhajte nakon što provrije na laganoj vatri oko dvije ure, dolijevajući vodu ako ukuha.

Uživajte.

Rozata komad

U slast!

Drugi ljetni prilog su poveruni. Ove male slasne paprike uzgajaju se u okolini Dubrovnika, u nas u Župi i u Konavlima. Tamno zelene su boje, narastu otprilike oko 5 cm i jedu se najčešće prigane na salatu. Gledajući kulinarsku emisiju “No reservations” A. Bourdaina, vidjela sam da su iznimno popularni u madriškim tapas barovima. 

Sastojci:

  • saketić poveruna (tako se prodaju u nas na placi, moram se pohvaliti da ih ove godine imam posađene u đardinu) oko 300-400 g
  • maslinovo ulje
  • ožičica meda
  • sol, svježe mljeveni papar
  • petrusin
  • česan

Priprema:

Poverune operite, stavite ih na ugrijano maslinovo ulje, poklopite i prigajte na umjerenoj vatri nekoliko minuta. Često protresite prosuju. Kad su s jedne strane dobile boju, otklopite, prevrnite pantarulom ako treba i dodajte ožičicu meda (nemojte se iznenaditi na ovo, odlično paše uz papričice). Ponovo poklopite i prigajte još minutu dvije. I dalje tresite prosujom. Kad su poveruni dobili zlatnu boju sa svih strana, gotovi su. Tada ih posolite, popaprite, pospite česnom narezanim na listiće i narezanim petrusinom. Poslužite ih tople kao prilog uz objed ili kao laganu večeru uz komad sira i čašu dobrog crnog pelješkog vina. Svakako na kraju kruhom pomočite šug kojeg su pustili. Jedite cijele poverune, tako da vam ostane samo peteljka (pošto su sitni, nemaju pica). Uživajte!

U slast!

U posljednje vrijeme motar se konačno vraća u modu. Još ga zovu i matar i petrovac. Uvelike se koristio u našim krajevima nakon 2. svjetskog rata, kad ljudi zbog opće neimaštine nisu imali druge verdure za jesti, pa su brali motar i skupljali galebova jaja s Mrkana i Bobare. Potom se potpuno izgubio s trpeza, vjerojatno je to bila posljedica što je asocirao na teška vremena. Danas se, na svu sreću, ponovo uvrštava u razne recepte dalmatinske i mediteranske kuhinje.

Vrlo je važno ubrati ga prije cvjetanja, dakle od sredine svibnja do sredine lipnja.  Ako se malo požurite, još uvijek možete pronaći ove divne i aromatične grančice i pripremiti ih, bilo ukiseliti ili samo blanširati i zalediti, te ih tako koristiti u pripremi raznih jela (rizoti, kao prilog uz ribu, s blitvom…). Bere se tako da se uzimaju samo one grane koje se same otkinu (slično kao kad čistite šparoge) i tamo gdje puknu, do tu su mlade i jestive.

Potrebno je:

  • motar
  • 2 ožice stonske krupne soli
  • vode po potrebi da pokrije motar
  • 4-5 dl vinskog osta

Priprema:

Ubrati motar i oprati ga da bi se odstranile moguće bubice ili suhe grančice. Važno ga je spraviti odmah po dolasku iz berbe.

U veći lonac uliti vode tako da količina prekrije motar. U vodu dodati osto (bolje staviti najprije manje, pa probati da ne bude prekiselo, a ako treba može se dodati još). Pošto ja koristim domaći vinski ocat koji je poprilično jak, stavim manju količinu, tako da sam na 7 l vode stavila možda 4 dl octa. Količine su odokativne i ovise o količini ubranog motara.

Kad voda prokuha dodati sol i ubaciti motar. Kuhati ga otprilike 1/2 sata na laganoj vatri.

Drvenjačom izvaditi malu grančicu i probati prstima, ako je mekana, motar je gotov. Ostaviti ga do sutra da se u tekućini u kojoj se kuhao i ohladi.

Sutradan pasterizirati staklenke i slagati u njih najprije motar (nemojte previše napuniti), pa zaliti tekućinom u kojoj se kuhao, tako da prekrije površinu. Čuvati na hladnom.

Motar je idealan kao salata, koju je dovoljno malo politi maslinovim uljem, uz ribu s gradela, lešo meso i sl.

U slast!

 

Recept za ovu orahovicu pravi je starinski župski recept, kojeg mi je dala tetka Anuška, i tko god je probao ovu rakiju, samo traži nju kad ponovo dođe u mene.

Potrebno je:

  • 20-ak zelenih oraha
  • ½ kg cukara
  • 1 l rakije
  • 1 mahuna vanilije
  • 40 dana sunčeve energije

Priprema:

Orasi za rakiju najbolji su od sv. Antuna (13. lipnja) do sv. Ivana (24. lipnja) jer im je kora tada najmekša, a već su dovoljno veliki.

Orahe nabockati sa svih strana pantarulom, staviti u veću staklenku, na njih staviti cukar, ubaciti mahunu vanilije i zaliti rakijom. Dobro zatvoriti da ne ulaze mravi, kiša i sl. Miješati svakodnevno dok se ne rastopi cukar. Nakon toga više nije potrebno.

Ostaviti na sunčanom mjestu 40 dana. Procijediti, uliti u boce i u zdravlje!

Ovo je stari konavoski recept za liker, koji sam preuzela od Ivannne s Coolinarike.

Sastojci:

  • 500 g cukara
  • 1 l rakije
  • ½ l vode
  • mahuna vanilije
  • barem 3 šake ili 150 g cvjetova pelina (kadulje)

 

Rakija od pelina (kadulje)

Recept za rakiju sam dobila od dunda Vlaha iz Jozepa.

Sastojci:

  • 100 g cukara
  • 1 l rakije
  • barem 3 šake ili 150 g cvjetova pelina

Liker za pijuckanje:

Skuhati sirup od vode i šećera. Ohladiti, dodati rakiju.

U veću teglu ili bocu staviti cvjetiće kadulje koje ste prethodno oprali i očistili od mravi i ostalih kukaca. Preliti mješavinom rakije i sirupa, staviti mahunu vanilije te ostaviti na suncu 6 tjedana, povremeno promiješati.

Rakija od pelina:

U veću teglu ili bocu staviti cvjetiće kadulje prethodno oprane. Dodati šećer i rakiju. Ostaviti na suncu 6 tjedana, povremeno promiješati. Odlična je za želučane probleme.

 

Ne možete faliti koliko god kadulje stavite, liker može biti jedino gušći ako stavite više kadulje, kad ga procijedite samo dodajte malo rakije ako vam je pregust.

U zdravlje!

 

Ovo je vrijeme u godini kad se prave likeri i kad na balkonima ili taracama poredane stoje i upijaju sunce raznobojne staklenke u kojima se pravi liker ili rakija.

Potrebno je:

  • 12 cvjetova ruža (starinske vrste Centifolia ili stolisnica)
  • 1 kg cukara
  • 1 l rakije loze
  • 40 dana sunčeve energije

 

Priprema:

Važno je da su ruže vrste Centifolia i da nisu prskane pesticidima.

Cvjetove ruža malo proprati, protresti višak vode i očistiti od mravi i sl. Latice ruža odvojiti od čašice i redati u staklenku, tako da stavljamo red latica, red cukara, dok ne potrošimo cijelu količinu.

Zaliti sa otprilike 7 dl rakije.

Svakodnevno miješati dok se ne rastopi cukar, pa dodati i preostalu rakiju (nakon otprilike 10-ak dana).

Držati na sunčanom mjestu 40 dana. Procijediti i čuvati u staklenim bocama.

Ruzolin izvrsno aromatizira pinice i naviše prija prilikom ženskih nazdravljanja.

U zdravlje!

Slideshow

U Sjevernoj i Srednjoj Dalmaciji i na Kvarneru nazivaju se kroštule ili krostule, u Gorskom Kotaru su poznatiji kao fanjki, u Slavoniji imaju svoju „kaloričniju“ verziju s mašću, poderane gaće, a što se spuštate južnije, i to već na Braču, naziv se mijenja od krostula do hrostula. Ova iznimno jednostavna delicija spravlja se u vrijeme poklada, posta, osobito na Veliki petak, ali i prigodom svečanosti, kao u Dubrovačkom primorju, prigodom vjenčanja i sličnih svečanosti.

Vrijedne ruke domaćica mijesile su ovu jednostavnu, ali iznimno ukusnu i prhku slasticu stoljećima, pa sam tako i ja nastavila gdje su one stale.

U slast, dragi moji čitatelji i neka vam se moje hrostule tope u ustima!

Potrebno je:

  • 1 jaje
  • 1,5 dl ulja
  • 1,5 dl cukara
  • 2,5 dl mlake vode
  • 1 vanilin cukar
  • ½ praška za pecivo
  • oko ½ kg glatkog brašna
  • malo soli
  • malo ruma ili rakije
  • po želji korica lemuna ili naranče
  • 1 l ulja za prženje
  • cukar u prahu i vanilin cukar za posipanje

 

Priprema:

Najprije batilicom umijesite jaje, cukar, ulje, sol i vanilin cukar, tako da dobijete kompaktnu, glatku smjesu, dodajte rum ili rakiju (lozu) i vodu, zatim prašak za pecivo i postupno ožicu po ožicu brašna, otprilike pola kila, dok ne dobijete tijesto koje se odvaja od ruku i zdjele u kojoj ste mijesili.

Ostavite tijesto da počiva 15 minuta.

Ulje stavite u lonac i na srednjoj vatri ostavite da se grije dok pravite hrostule. Vrlo je bitno pogoditi temperaturu, ulje ne smije biti ni vrelo jer će se hrostule prepeći, ni hladno jer će onda popiti ulje. Ja otkinem komadić tijesta, ubacim u ulje, i kad ispliva i počnu se činiti mjehurići, spremno je za priganje.

Tijesto podijelite na tri-četiri lopte, razvaljajte loptu po loptu tijesta u pravokutnik debljine nekoliko milimetara (ne preporučujem komadiće preostalog tijesta dodavati drugim loptama jer postaje tvrdo i žilavo). Debljinu tijesta prilagodite vašem ukusu, ako pravite prvi put probajte i tanje i deblje razvaljano, pa ćete vidjeti koje vam se više sviđa. Pravokutnik rodulom izrežite na trake, a zatim na rombove, svakom rombu napravite malu rupicu po sredini, prebacite jedan vrh romba kroz rupicu na sredini i dobit ćete zanimljive fjoke.

U vruće ulje stavljajte jednu po jednu 6-7 hrastula (ovisno o posudi u kojoj činite) s nekoliko trenutaka razmaka jedne od druge. Ne stavljajte previše komada jer će rashladiti ulje.

Neprestano pazite na hrostule dok se prigaju jer brzo budu gotove. Okrećite ih pantarulom nakon otprilike minute, a gotove su kad s obje strane dobiju zlatnu boju. Vadite gotove hrostule na papirnate ubruse da popiju višak ulja. Ovaj dio treba biti dobro organiziran jer se sve odvija vrlo brzo.

Još tople hrostule pospite cukarom u prahu kojem ste dodali vanilin cukar.

U slast!

 

 

U dubrovačkom kraju su se činile različite slastice od voća, koje je karakteristično za ovo podneblje, tako da bi se što dulje zimi uživalo i sladilo u blagodatima ljeta i jeseni. Od merkatunja činila se kontonjata, mjenduli su se bruštulali, smokve sušile, a kora naranača, lemuna i čitruna ukuhavala se sa cukarom, tako da bi se slatko-gorka aroma zarobila u slatkom omotaču, a koristila se kao dodatak kolačima ili konzumirala umjesto bombona.

Danas su arancini traženi i vrlo skupi suvenir.

Potrebno je:

  • 4-5 većih neprskanih naranača deblje kore
  • cukar
  • voda

Priprema:

Od domaćih neprskanih naranača deblje kore (najbolje vašingtonke) oguliti koru, narezati nožicama na trake i kišati 3-4 dana u vodi, mijenjajući vodu nekoliko puta dnevno.

Za brži postupak, 3 l vode prokuhajte, dodajte kore, kuhajte nekoliko minuta, procijedite, ponovite postupak 4 puta i sva gorčina iz kore će nestati.

Izvažite kore, na 10 dag kore uzmite 10 dag cukara i 1 dl vode.

Vodu i cukar ukuhajte u gusti sirup, dodajte kore i kuhajte još 10-ak minuta na laganoj vatri često miješajući.

Na papir za pečenje pospite kristal cukar, ocijedite kore i uvaljajte ih u cukar, raširite i ostavite dan-dva da se suše (ako je bura, vrijeme sušenja je kraće).

Arancine možete zamotati u celofan i pokloniti za Božić.

U slast!

Kategorije
Oglas